Selo se nalazi jugozapadno od opcine, a po predanju dobila je naziv jer su se u prošlosti na podrucju ovog sela Rimljani kopali rudu. Selo granici sa Djakovicima, Zenepicima, Kovacicima, Donjim i Gornjim Pecinama. Ima tri zaseoka koji su dobili imena po porodicama: Jurišici (zovu ih još Ðire) Šošici (zovu ih još Šujani)i Corici. Ovaj posljednji zaselak zovu još Sudolje. Nema znatniji izvora, a na istocnoj strani ima manji potocic koji nema posebnog imena. Selo se nalazi ispod brda Mravinjac. U ovom selu kao i u dva susjedna (Gornje i Donje Pecine) sacuvano je predanje da je ovo cjelo podrucje bilo naseljeno u rimsko doba i da su Rimljani ovdje kopali rudu. Zajednicko za sva tri ova sela je da o Rimljanima pricaju kao o zlim ljudima koji su kinjili i veoma oštro kažnjavali rudare ako oni nebi iskopali onoliko rude koliko su oni mislili da treba iskopati za jedan dan. Medutim, u ovom selu cuje se interesantno predanje, vezano za eksploataciju rude u rimsko doba, naime da je ruda kolima prenošena iz Vilenice ispod Djakovica i Rude u Kovacice i da je ispod ovog sela bio podzemni prolaz u pravcu Bugojna. Sve ovo ukazuje da je ovo podrucje vjerovatno bilo naseljeno u rimsko doba i da su razlozi naseljavanja vezani upravo za eksploataciju rudnog bogatsva. I Hofer spominje Rudu i kaže: Cetvrt sata prije Gornji pecina je seoce Ruda na prisojnoj strani brda sve do Pecina nahodi se gvozdena rudaca narocito u velikoj Peci. Ne spominje se u historiskim izvorima, a niti ima nekakvih karakteristicni materjalni ostataka na osnovu kojih bi se bar donekle mogla pratiti historija i razvoj naselja.

Na osnovu ovo malo usmene tradicije i materjalni ostataka da se zakljuciti da je selo postojalo i u tursko doba i da je tada stradalo od kuge. Po predanju na današnjoj njivi Tornjak nekada je bilo kužno groblje u koje su se iskljucivo kopala djeca dok su odrasli odnošeni i sahranjivani u današnjem katolickom groblje koje se nalazi izmedu Donji i Gornji Pecina i sela Rude. Kuga je inace po predanju bila u obliku žene i pod cijom kucom je pred zalaz sunca triput mahnula tu bi svi do jutra pomrli. Selo je bilo povezano prikljucnim putem sa starim kiridiskim putem koji je išao iz Bugojna sa Ilide u Travnik. Ovaj prikljucni put je išao sjeveroistocnim djelom sela prolazeci iza zaseoka Sudolje na Poljane, Zaledenik, Orlovacu, Strikanicu i prešavši Slatku Vodu ukljucivao se na Kvocama u tzv. travanjski put. Ovaj put mogao se proci za sat i po i bio je iskljucivo pješacki i konjski. Od spomenika kulture u selu interesantan je stambeni objekt Jukic Ante koji danas služi kao ostava. Kuca je jedna od najstariji u selui obzirom da je deficitiranost ovih objekata na podrucju novotravnicke opcine je i spominjemo.Uz ovu kucu nalazi se i divan koš.

Zanimljiv je i zvonik na drvenim stubovima. Zvono je salio majstor Milan Karic u Turbetu. Stanovništvo se u tursko doba bavilo proizvodnjom drvenog cumura. Na osnovu stanovništva iz 1879. godine Ruda pripada opcini Grabova i imala je 10 kuca u kojima je živjelo 69 stanovnika i to svi katolicke vjere. Treba napomenuti da su prošlosti u ovom selu živjeli i Muslimani što svjedoci i muslimansko groblje na lokalitetu Brižini. Groblje je gotovo uništeno i danas se vidi još samo jedan izvaljani nišan bez osobite vrijednosti. Bili su to neki Selimovici, koji su, ocito iz popisa još prije dolaska Austro-Ugarske iselili iz Rude. Po popisu iz 1910. godine Ruda se povecala dvostruko, pa ima 21 kucu sa 137 stanovnika katolicke vjere. U okviru sela pominje se i zaselak Brezik.Prvi poslijeratni popis Ruda je docekala sa 178 stanovnika. U svim poslijeratnim popisima broj stanovnika je rastao, tako da je 1971. godine imala 407 stanovnika i zauzimala 14 mjesto u opcini.

Prezime Šošić

Zanimljivo je pratiti sudbinu prezimena Šošić koje je nastalo vrlo kasno, i to u Brelima. U knjizi Brela Josip Bebic Šošićima je posvetio dosta prostora te je citirao nekoliko zapisa iz kojih je vidljivo da se prezime mijenjalo: Bašic-Batur-Šošić pa smo krenuli tim tragom. Bašic je vrlo cesto prezime. Proširilo se u nas dokle je dopirao turski utjecaj, a osobito u Dalmaciji. Osnova je turska baš "glava", odakle znacenje poglavar, starješina, zapovjednik, hajduk, granicar i arambaša. Batur-Batic-Batric što karakterizira odlike kao srcan, slobodan, hrabar, junak. Šošić-Soša-Sotirka-Sotir na starogrckom izgovoru znaci spasitelj. Iz znacenja rijeci na razlicitim jezicima mogu se naci iste znacajke: glava, hajduk, arambaša, srcan, hrabar, junak, spasitelj, što je strane bilježnike navodilo da ovo prezime zapisuju u razlicitim oblicima. Od Šoša s dodatkom staronimickog sufiksa-ic nastalo je današnje prezime Šošić.